U ponedjeljak, 4. prosinca 2023. u prostorijama vrtića održan je Interni stručni aktiv „Važnost razvoja govora za socijalizaciju djece predškolske dobi“. Voditeljice aktiva bile su stručne suradnice Tihana Mauhar, mag.psych. i Lana Pepelko Topljak, mag.logopedije. Cilj ovog predavanja bio je produbiti dosadašnje spoznaje o razvoju socijalizacije i govora kod djece predškolske dobi te potaknuti raspravu o načinima i mogućnostima poticanja navedenih vještina u našoj ustanovi.

Socijalni razvoj obuhvaća ponašanja, stavove i afekte sjedinjene u dječjoj interakciji s odraslima i drugom djecom. Odvija se paralelno s drugim područjima razvoja, a posebice je u interakciji s razvojem govora. Socijalni razvoj uključuje socijalizaciju; odnosno proces učenja i razvijanja stavova, sposobnosti i vrijednosti nužnih za uspješno sudjelovanje u društvu u kojem pojedinac živi, kroz komunikaciju s drugima.

Govor je sredstvo socijalizacije, a krajnji cilj je stvoriti socijalno kompetentno dijete koje je ovladalo socijalnim vještinama. Razvoj govora ugrubo se može podijeliti na predjezični period (prije progovaranja prve riječi) i jezični period (nakon progovaranja prve riječi). Riječ je o dinamičnom procesu u kojem dijete ovladava bazom materinskog jezika što znači da ima određen fond riječi koje zna pravilno oblikovati i sklapati ih u rečenice. Kako kod usvajanja bilo koje vještine, tako se i u procesu usvajanja govora mogu pojaviti određene teškoće.

Neki od najčešćih uzroka nastanka teškoća u jezično-govornom razvoju su poremećaj jezičnog razumijevanja i izražavanja, autizam, intelektualne teškoće, dječja govorna apraksija i oštećenje sluha. Međutim, postoje djeca koja kasne u jezično-govornom razvoju, a nemaju nikakvih drugih razvojnih odstupanja. Radi se o djeci u dobi 18-30 mj. koju nazivamo kasni progovarači (eng. late talkers). Većina takve djece vremenom dostigne svoje vršnjake, međutim njih 20-30% u kasnijoj dobi razvije jezično-govorne teškoće. Stoga je od iznimnog značaja pravovremeno prepoznavanje takve djece i uključivanje u ranu intervenciju.

Brojna znanstvena istraživanja u posljednjih 30 godina također govore o važnosti prevencije i rane intervencije u području razvoja govora, upravo zbog socio-emocionalnog razvoja djece. Ciobanu (2023) je, replikacijom starijih istraživanja, utvrdila da su djeca predškolske dobi svjesna svojih komunikacijskih vještina, kao i komunikacijskih vještina druge djece. Percipirajući vlastite sposobnosti, djeca preferiraju igru s djecom istih ili sličnih komunikacijskih sposobnosti. Posljedično tome, dijete se nađe u začaranom krugu jer ne pokušava stupiti u interakciju s djecom razvijenijih komunikacijskih vještina, što pak dovodi do smanjenja prilika za socijalizacijom i socijalnom interakcijom koje bi mogle poboljšati govor djeteta. Razumljivo je stoga da određen broj djece koja imaju jezično-govorne teškoće, imaju i teškoće u socijalizaciji- teško pristupaju drugoj djeci ili sklapaju prijateljstva, zbog problema u verbalizaciji mogu biti frustrirana ili agresivna i sl.

U poticanju i razvoju socijalnih vještina djece u vrtiću najvažniju ulogu ima odgojitelj, koji posjeduje pedagoške kompetencije vezane uz promišljanje i oblikovanje metodičkih postupaka u radu s djecom. Neke od korisnih strategija su pridržavati se rutina, poticati igru uloga, vježbati „ja pa ti“ izmjene, podučavati rješavanje problema te modelirati i poticati poželjna ponašanja. U radu se preporuča koristiti lutke, slikovnice o prijateljstvu, socijalne priče, edukativne crtane filmove ili mobilne aplikacije (npr. Ponašalica).

Pripremile:

Lana Pepelko Topljak, mag.logopedije
Tihana Mauhar, mag.psych.