Obilježavanje Tjedna psihologije započelo je Mindfulness radionicom s Vrapčićima na temu „Ja sada i ovdje“. Nakon uvodnog razgovora s djecom o tome kako se trenutno osjećaju, demonstrirali smo ljutnju u našem tijelu ulijevanjem octa u prozirnu čašu ispunjenu sodom bikarbonom. Djeca su bila oduševljena reakcijom i većina se složila da se upravo tako osjeća kada se naljute. Zatim smo učili tehniku pravilnog trbušnog disanja, kao metodu koja nam može pomoći da se smirimo kada nas osjećaji preplave. Neka djeca imala su poteškoće u istovremenom izvršavanju više radnji na zahtjev (udah na nos u trajanju od 4 sekunde i izdah na usta u trajanju od 7 sekundi), no rado su izvršavali zadatak. Idući ciklus aktivnosti bio je usmjeravanje pažnje na svoja osjetila: sluh, miris, okus i dodir. Prvo su djeca zatvorenih očiju slušala zvukove oko sebe i imenovala sve što čuju. Ova vježba im je bila posebno izazovna jer su teško držali oči zatvorene i željeli vidjeti odakle dolazi zvuka. U idućoj vježbi stavili su ruku iza leđa i u ruku im je stavljen nepoznat predmet koji su morali prepoznati. U prepoznavanju smo se usmjerili na temperaturu, teksturu, oblik i tvrdoću predmeta. Nakon prepoznavanja dodirom, Vrapčići su zatvorenih očiju mirisali predmet i opisivali što sve doživljavaju osjetom njuha. Kao nagradu za uspješno izvršene zadatke, na kraju su pojeli Kiki bombon i opisali okusne karakteristike bombona.

U utorak je održana Mindfulness radionica za Leptiriće na temu „Disati kao zmaj“. Kroz ovu vježbu, koja je uz motoričke aktivnosti prirodno potrebna djeci predškolske dobi, učili smo kako pravilno disati. Čitajući upute psihologa, djeca su zamišljala kako postaju veliki zmajevi koji duboko udišu zrak i prilikom snažnog izdisaja rigaju vatru. Ovom vježbom djeca se uče samoregulaciji preplavljujućih osjećaja. Nakon vježbe disanja, vratili smo se u sadašnji trenutak vježbom mirisanja začina. Djeci je ova aktivnost bila posebno zanimljiva jer su mislili da su svi dobili iste mirise, pa im nije bilo jasno kako je nekima miris ugodan (onima koji su imali papar), a kako je nekima neugodan (onima koji su imali čokoladu u prahu).  Nakon prepoznavanja mirisa, napravili smo dvije suprotne aktivnosti „Mala žaba“ i „Drvo na vjetru“.  U prvoj aktivnosti pokušali su sjediti mirno kao žabe. Nekima je ova vježba bila vrlo teška i izjavili su da je ne bi rado ponovili. Druga vježba bila je vođena vježba pokreta prilikom koje su mogli otpustiti svu napetost u tijelu koja se nakupila tijekom mirnog sjedenja. Zamišljali su da su veliko stablo, a njihove ruke grane koje je ljuljao vjetar. Ponekad je puhao malo jače, ponekad slabije, a ponekad se smirio. Na kraju su crtali najdražu aktivnost s radionice.

U četvrtak, 23. veljače, psihologinja je održala stručni aktiv za odgojitelje na temu „Kratak fitilj na poslu“. Cilj edukacije bio je pomoći odgojiteljima u prepoznavanju i upravljanju stresom na poslu, kako bi smanjili štetne posljedice koje stres može imati na njihovo zdravlje i kvalitetu rada. Unutar ove teme obrađena je tema komunikacijskih vještina koja je potkrijepljena teorijama iz područja psihologije. Sudionici su naučili što sve utječe na komunikaciju i kako svjesno komunicirati s drugima te su poučeni asertivnim tehnikama rješavanja konflikata na poslu.

Ovogodišnji Tjedan psihologije zaključili smo radionicom s Ribicama na temu „Osjećam, dakle jesam“. Nakon uvodnog razgovora o tome što su osjećaji i koje osjećaje poznajemo, djeca su davala svoje primjere kada se oni osjećaju sretno, kada ljuto, kada su smireni, a kada uplašeni. Uz emocionalne medvjediće učili smo i kako izgledaju izrazi lica za pojedini osjećaj te smo isto vježbali na svojim licima. Nadalje, pričali smo o tome gdje osjećaji žive i kako ih možemo osjetiti. Pokušali smo se prisjetiti nekog smiješnog događaja na koji smo se jako smijali. Djeca su se sjetila točke mađioničara Leona i nastao je gromoglasan smijeh na radionici. Zatim je djeci pročitana priča „Osjećaj u posjeti“ koja im je pomogla da shvate da smijemo osjećati sve osjećaje, ali da nisu sva ponašanja u redu. Razgovarali smo o tome što smijemo raditi kada se naljutimo, a što nikako ne smijemo. Na kraju se svako dijete prisjetilo neke svoje neprimjerene reakcije na ljutnju i psihologinja ju je zapisala na njegov papirnati avion. Djeca su dodatno oslikala svoje avione i zatim smo izašli u dvorište vrtića i bacili ih daleko kako bi odbacili to ponašanje i više nikada ne bi neprimjereno ponašali u ljutnji.